Zoran Volarić, knjigom novog pristupa čovjekovom unutrašnjem svijetu, pokušava da odgonetne najveću tajnu vaseljenje – TRAJANJE ČOVJEKOVO, uprkos silama zla. Utvrđuje nas u saznanju koliko je bogat i topao, možda i bogatiji i topliji unutrašnji svijet od ovog spoljašnjeg, vidljivog i izazovnog. Jer, čovjek poniranjem u duh svoj otkriva izuzetno toplotu emocije koju prima od drugog čovjeka, kao što jedno tijelo u ljubavi prima toplotu emocije drugoga bića. Sve tajne emocionalne topline oduvjek su zapisane u nama samima, u ljudskom srcu, i tu ih treba tražiti, a ne van nas. To je ono vrelo koje Tereza Ahilska naziva „unutrašnjim gradom“.
Dakle, knjiga „Daj odgovor – Spoznaj sebe“, već u naslovu nosi potrebu zapitanosti u činu samootkrivanja, kako samog autora, tako i svih drugih, mislećih ljudi nad sopstvenom, kao i sudbinom svijeta.
Ključne, naslovljene riječi otvaraju zapitanost, zapravo dileme koja nosi svaka zapitanost, svedene u sintagmatska značenja nudeči prvi stepen ulaženja u sebe: transmisaono iscjeljivanje; njegov mogući smisao; potrebu usmjeravanja na putu „iscjeljivanja“; put povratka, zapravo čežnje za sobom kada smo bili cjeloviti. Druge dve, uparene sintagme: „daj odgovor – spoznaj sebe“ upućuju na suštinu sadržaja ove knjige.
Navešću samo neke, od nekih preko dvije stotine životnih preporuka, od teorijskog dijela objašnjavanja“Duhovnosti“, pa preko „Psihologije života“: „Razmišljanja“, „Ciljeva“, „Panike“, „Sumnje“, „Reakcija“, „Navika“, „Predrasuda“, „Kukanja“, „Nerazumijevanja“, „Dvostrukih aršina“, „Pravdanja“, „Vaspitanja“, i mnogih drugih.
Gotovo svi leksikoni se slažu u jednom, nalazeći uporište u latinskoj riječi“trans“, predložak koji se javlja u mnogim složenicama i najčešće znači: preko, s one strane, (dodajem: uma!); prenošenje, psihičko stanje duboke hipnotičke uspavanosti spiritističkog medijuma. Treće je najbliže želji autora, koji bi „prenošenjem saznanja o sebi“ htio da nas uputi „kako na najlakši mogući način spoznati SEBE; zapravo produbiti uspavanu samosvijest i tim činom roditi se u obnovljenoj duhovnosti“.
I kada god naiđem na ovakvu knjigu iz temelja me, uvjek iznova, zaljulja, zapravo okrene sebi zapitanošću, „ko sam, zapravo ja, u kom svijetu živim i kuda idem“?…U svakom slučaju učini da postanem svjestan sebe, da spoznam smisao sopstvenog postojanja, koja mi je misija namijenjena danom rođenja, i koliko sam spreman da joj odgovorim.
Kratke, najčešće jednostavne tekstove ove knjige, doživio sam kao neku vrstu antičkih didaskalija, preporuka po kojima bi se valjalo ponašati. Kao uputstvo za razmišljanje.
Pouzdano se zna da je najgore kada se čovjek udalji od sebe sama, kad postane sebi dalek i tuđ, a drugima sve dalji i otuđeniji. Zato je potrebno otvoriti SEBE samom sebi. Otkriti i povjerovati u sopstvenu moć samoiscjeljivanja, jer sve je u nama: moć i nemoć, plitkoumnost zla, ali i carstvo uma. Autor decidno kaže: „Ja sam se trudio da Vam otvorim vidike i dam smjernice na tom putu (dodajem; samootkrivanja!), ali nisam taj koji će živjeti Vaš život, to možete samo Vi… MIJENJAJTE SE i težite višoj samospoznaji svoje (samo) svijesti, bez obzira koliko vremena to zahtijevalo. Uvjek imajte STRPLJENJA za SEBE, onda ćete imati i za druge.
URADITE RETROSPEKTIVU SVOG ŽIVOTA, SVOJE SVIJESTI, SVOJIH POGLEDA NA SVIJET, NAČIN RAZMIŠLJANJA I PROMISLITE ŠTA SVE MOŽETE DADOSEGNETE, NAJVEĆE BOGATSTVO LEŽI U VAMA, OTKRIJTE GA KROZ DUHOVNOST I SAMOSPOZNAJU“
To je kraj ove knjige, ali i početak samospoznaje, zapravo vjere u sebe. Upornog rada na prosvjetljenju zaboravljenog bitka u sebi. Posvećenje boljem dijelu sopstvene ličnosti.
To me je uputilo da se vratim unazad, umnim ljudima, koji su savladali“nered u sebi… usredsređenjem na najboljeg u sebi“Tako je govorila naša umnica Isidora Sekulić.
Tako je govorio i jedinstveni Meša Selimović, zapravo njegov junak Ahmed Nerudin u noći samoispitivanja, kad zaključujući, konstatuje: „Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čudo je što uvijek nisam bio ono što sam sad…zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na mom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi…“
Preosvećeni Nikolaj Velimirović kaže:“Ako tražiš istinu s ljubavlju, ona će ti se pokazati u onolikom sjaju lica svoga, koliko možeš podneti a da ne izgoriš…“
Tvorac volje za moć, Fridrih Niče kaže: „On korača putem koji vodi prema samom sebi.“
Dakle, svi se slažu u jednom, moć i nemoć, bolest i iscjeljenje su u nama. Samo bi valjalo probuditi, obuzdatii usmjeriti na pravi put energiju koja nam je već darovana od Boga. Jer, „mi hodamo vjerom, a ne nogama“, kako kaže Vesna Krmpotić, u svojoj knjizi „Čas je Ozirise“, prepunoj duhovnog blaga drevnih civilizacija:“Ikar je povjerovao da mu se tope krila, i zato je pao…“
Druga faza zapitanosti ove knjige glasi; „Daj odgovor!“
Ako ga nemate, zapravo i pored usredsređenosti na sebe, ili niste u stanju da nađete odgovor, naš autor, transmisaonista, nudi vam preko dvije stotine situacija, koje će vam pomoći u iznalaženju ničeanskog puta „prema samom sebi“. Ovo je način da u unutrašnjem bezizlazu nađete izlaz, a da se, bar malo posvetite sebi. Da, iako ste već razumni u svakidašnjem smislu te riječi, poslije čitanja ove knjige postajete za stepen viši, umniji, mudriji i samosvjesniji u suočavanju sa samim sobom, Tako ćete sasvim svjesno postati vlasnik ključeva svoga bića, ispunjeni srečom spoznanja sopstvenog vrlo složenog svijeta što postoji, jer sve je u nama, ponavljam, samo ga treba otkriti, pripitomiti i iskoristiti za potrebe olakšanja sopstvenog života.
Uistinu, mi možemo juriti, naravno uzaludno, za tom formulom života sa bezbroj nepoznatih, ako nemamo vjere u sebe. Zato naš sagovornik, tvorac ove knjige otvoreno kaže da on ne liječi već nas usmjerava na ono što već postoji u nama, ali što ne znamo, a valja ga probuditi.
Dakle, vjera u sebe je presudna.
Završne riječi ove knjige u takozvanoj „Retrospektivi“, ako nismo u stanju da ih zapamtimo, svakog jutra čitajmo, kao molitvu neotkrivenom Bogu u sebi. Zapravo, svakog jutra se vraćajmo Bogu malih stvari u sebi.
Daj Bože, da u ovom svijetu i nevremenu učvrstimo se u okrepljenju i nadi da se čistotom vjere u sebe možemo odbraniti od onog drugog dijela, plitkoumnosti zla u sebi… Da bar malo možemo zaboraviti trag po kojem jure zvijeri vremena u kojem čist obraz (i moral) nisu na velikoj cijeni, ali u duši čovjekovoj ipak mnogo znače… Dakle, zasucite rukave, stavite naočare, i predajte se sebi uz pomoć ove knjige.
I budimo srećni.
U Podgorici, „Galerija Modigliani“, 18.januara 2018.